hdz-logo

2013-VUsvijeca-ANI33

Neki su imali sreću ostati u svom gradu, u svom domu i sačuvati sve uspomene i prijatelje, sitnice koje život znače. Mi iz Vukovara smo imali sreću da smo ostali živi ! Mislio sam napisati toliko toga ali svake godine kad poželim nešto napisati pomislim da su sve riječi uzaludne i da je smisao pisane riječi samo meni važan.
Na današnji dan prije točno 22 godine srušio se sav moj svijet. Ostao sam na ulici sa najlonskom vrećicom, bez novaca i uspomena, sa trudnom ženom i bolesnim roditeljima, bez saznanja kuda i kako dalje. Ne mogu reći da samo izbjeglica izbjeglicu razumije, ali je sigurno da izbjeglica ili prognanik jedni druge najbolje razumiju.

Mnogi nikada neće znati kako je biti bez doma, na ulici, bez novaca, bez ideje kako i kuda dalje. Mnogi neće nikada oblačiti tuđe košulje i gaće, iznosane cipele i odjeću iz crvenog križa.

I danas 22 godine poslije za mene i mnoge moje sugrađane više ništa nije isto kao prije i nikada više neće biti. Prolazeći ulicama i danas se sjetim mnogih kojih vise nema. I sada toliko godina poslije palim svijeće za svoje prijatelje i susjede sa kojima sam živio, a kojih vise nema.

Mnogima je to samo još jedna obljetnica 22 godine poslije, a meni je to samo još jedno svakodnevno sjećanje na moj grad i to već 22 godine.